(30. travnja 2008.)

Ode trofej u Zadar!

Zadrani su počastili ovaj turnir svojim dolaskom, opravdali očekivanja svojim nastupom i nagradili sebe glavnom nagradom. Ponijeli su i titulu najboljeg vratara, koju je osvojio vratar Ante Dijan.  Finalna utakmica je usmjerena sa dva projektila najboljeg zadarskog strijelca Roberta Dijana već u prvoj četvrtini utakmice. pred kraj prvog poluvremena zaprijetili su igrači Elektroprijenosa, a rezultat je smanjio Boro Avramović direktnim udarcem iz kornera. Pripomogao je i već spomenuti Ante Dijan, ali čini se da mu je taj kiks stručni žiri oprostio. Valjda i pod utjecajem efektne parade koju je izveo u polufinalnoj utakmici. Nije Elektroprijenos u drugom dijelu pokazao ništa konkretno i ništa previše opasno po zadarski gol, ipak su Zadrani iz niza poluprilika uspjeli realizirati jednu kontru i staviti točku na titulu. Elektroprijenos je imao tijekom turnira podosta vrludanja po pitanju sastava, ali su rezultatski išli u pravom smjeru. U finalu se nije pojavio voditelj Peroš, Avramović je pobjegao sa dječjeg rođendana da bi stigao ući tek polovicom prvog poluvremena, a Gudelj je nastupio nezaliječen. U nedostatku redovnih golmana,  u pomoć je na sam finalni dan pozvan Zoran Kačić, nekadašnja vaterpolska hobotnica. Možda je sve to nevažno za ovu kategoriju natjecanja, ali je jasno da takvu "šeprtljavost" Zadrani pažljivo izbjegavaju, pa čak se domišljaju i sitnim lukavstvima tip zamjene dresova s ciljem zbunjivanja protivnika. Igra Elektroprijenosa se na (ne)sreću  vrti oko Avramovića kojem će neki zamjeriti previše držanje lopte, ali iz čijih se minijatura dogodio njihov jedini pogodak i još podosta akcija i asistencija. Zadrani su kolektivniji i konkretniji, pa je u u momčadskoj igri poput ove i rezultat adekvatno ljepši.

Ekipa Trogira je u borbi za treće mjesto nastupila u provjerenom sastavu, sa Dorotićem koji se vratio iz Nizozemske. Veljko Dvornik je kao i uvijek predvodio svoju momčad, efikasno i konkretno. On je svakako najveća zvijezda ovog turnira, ali svojim ponašanjem u igri i izvan njega ne iskače ni milimetra iz timskog okvira. Sustigao je i Jovića po broju postignutih zgoditaka, ali po propozicijama koje će mnogi opsovati svojim najžešćim arsenalom, zbog manje odigranih susreta titula najboljeg strijelca ide u Makarsku. Ironično je da je u susretu u kojem su se susrela dva strijelca, Trogir ostvario pobjedu baš nakon penala kojeg je Dvornik realizirao, a Jović ne. Ekipa Projektnog nije imala sreće naletjeti na Trogir u njegovom najsjanijem izdanju i protiv takve ekipe važno je "preživjeti". Projektanti zaslužuju sve čestitke za ono što su prikazali na ovom turniru, njihov nastup je dokaz da se i bez "velikih zvijezda" može zaraditi završna večera. Pokazalo se da su jutarnja momčad jer su stvari krenule nizbrdo od kada je organizator premjestio termin utakmica u popodnevne sate.

Ovogodišnji turnir će ostati u sjećanju po proširenju na druge županije, i ostaje nam nadati se da su gosti pronašli barem trunku zadovoljstva u putovanjima i druženju, pa da će nam se vratiti dogodine još brojniji i veseliji. Svoj nastup za iduću godinu su potvrdili i Šibenčani, pa s nestrpljenjem iščekujemo nove akcije. Mijo, Marino i Neno, uz financijsku i stratešku podršku Slavka Grcića i njegovih sindikalnih djelatnika, po pitanju organizacije ove godine su nadmašili sebe i spremni su ići još dalje i još više. U euforiji završne svečanosti pala su obećanja o gostovanjima turnira u drugim središtima, o novm sustavu natjecanja, većem broju dvorana...o tom potom.

A do tada, lipi moji, zdravi i veseli bili!     

 

* * * * * * * *

 

(30. travnja 2008.)

     

Danas veliko finale!

Došao je i taj dan, finalni, posljednji. Zadar i Elektroprijenos prvi će se sučeliti i pokupit svu čast i slavu osvajača turnira ED2008. Zadrani su debitanti, a jedna ekipa Elektroprijenosa već je nastupila u finalu turnira daleke 2000-te godine i  izgubila. Listajući po oskudnim podacima iz tog razdoblja nailazimo na ime Frane Peroša koji je i večeras voditelj, ali i strijelca jedinog zgoditka svoje ekipe, tada mlađahnog Bore Avramovića. Tko god podigne večeras pehar, dakle, biti će mu to premijerni.

U borbi za časno treće mjesto borit će se Trogir i Projektni, dvije ekipe koje su teško nastradale u polufinalu. Motiva će svakako biti dovoljno, nadam se i uzbuđenja.

Bez obzira na rezultate tih utakmica, svi sudionici večerašnjeg programa, ali i mnogobrojni VIP uzvanici počastit će se na čestitarskoj večeri u restoranu Rossi u okviru PODI zone pored Dugopolja.

 

* * * * * * * *

 

(26. travnja 2008.)

U finale bez po muke!

Očekivali smo izjednačene utakmice u dvije polufinalne utakmice, a doživjeli smo dvije očitane lekcije i profesorska držanja ekipa Zadra i Elektroprijenosa prvog.

Svoje najlakše utakmice odigrali su danas ekipe koje ćemo gledati u velikom finalu. Zadrani su se s lakoćom obračunali sa iznenađujućim polufinalistima, ekipom Projektnog. Kao da su u čudu napustili teren pitajući se na koji su način njihovi današnji protivnici premostili sve prethodne prepreke. A jednostavno je bio takav dan. Zadrani su fizički znatno spremniji i aktivniji od većine svojih protivnika, pa iako su na klupi imali podosta zamjena, Projektanti nisu na terenu uspjeli dokazat taj potencijalni višak energije. Nisu pokazali ni onu agresivnost kojoj ekipe posegnu kada im ponestane drugih ideja. Zadrani su i relativno brzo postigli svoj prvi zgoditak i uz sve gore navedeno još dodali i trunčicu nervoze u protivničku ekipu. Kada sve to stavimo na teren, dobijemo utakmicu u kojoj jedni jalovo kombiniraju daleko od šanse za gol, a drugi konkretno napadaju i zabijaju, po dva lagana komada u svakom poluvremenu.

Ekipa Elektroprijenosa prvog nastupila je bez Gudelja koji se proteklih dana previše iscrpio poslovnim slikavanjem za medije. Ipak, u igri se njegov izostanak nije osjetio. Trogirani su napadali i kombinirali, ali za obranu nisu bili raspoloženi. U razdoblju rezultatske neizvjesnosti još su koliko-toliko odolijevali napadima Elektroprijenosa, ali su ipak primili dva "jeftina" zgoditka. Dvornik nije uspijevao realizirati osobnu nadmoć na terenu, a nisu prolazile ni asistencije. Vrlo brzo u drugom dijelu utakmicu je konačno zaključio Avramović udarcem iz slobodnog udarca gotovo sa centra. Nakon toga, igrači Elektroprijenosa su lako dolazili u kontre i zaustavili se konačno na tek 6 pogodaka. Počasni gol za Trogir postigao je Šimić nakon Dvornikovog dodavanja petom.  

Trogir nije moćan kao prije dvije godine kada su osvojili turnir, i nakon polufinalnih dvoboja teško je reći da su favoriti u borbi za treće mjesto protiv ekipe Projektnog. Finale nam pruža još veću neizvjesnost, pa je razumno očekivati da će se na tribinama pojaviti i nešto veći broj interesanata. Doduše, mjesto u Tottenhamu je popunjeno, ali ima i drugih klubova. Dakle, srijeda, 17:30, utakmica za treće mjesto, potom finale.

 

* * * * * * * *

 

(21. travnja 2008.)

Letica u polufinalu!

 

Dva zgoditka Letice puno su više od nijednog koliko su postigli Dubrovčani, pa je nekako i najpoštenije da na megdan Zadru u polufinalu izađe ekipa Projektni.

U utakmici siromašnoj prilikama bolje su stajali momci iz Projektnog. Zarana je Letica ljevicom sa nekih petnaestak metara zabio svoj prvi zgoditak i doveo svoju momčad u vodstvo. Do kraja prvog poluvremena ekipe su još pokušavale discipliniranom igrom doći u šansu za gol, ali bez prevelikog uspjeha. Početkom drugog dijela kao da je ušla nervoza u dubrovačku momčad, iako svjedoci njihovog strpljenja u utakmici protiv Zaštite i mjerenja kada su u samoj završnici preokrenuli rezultat teško mogu u to povjerovati. Bez obzira bilo to smišljeno ili kao posljedica nervoze, igra je poprimila sasvim drugi karakter, u svijetu sporta poznatom pod nazivom "run and gun". Stihijsku igru objenožno je prihvatila i ekipa Projektnog iako bi im svaki imalo iskusan poznavatelj nogometne lopte u tim trenucima savjetovao strpljenje i oprez. U tim trenucima redali su se napadi bez smisla i uz mnoštvo grešaka, ali bez prave opasnosti na protivnički gol. Ipak Dubrovčani večeras nisu bili na svojoj razini, previše su se oslanjali na "sidruna" Zadru koji je poteze sugrađanina Jugaša Smodlake poželio prebaciti u nogomet. U takvom odnosu snaga Projektanti su bili za nijansu opasniji i samo par minuta prije kraja Letica je na dodavanje Brekala zapečatio dubrovačku sudbinu. Sve u svemu sasvim zaslužena pobjeda i nastavak niza dobrih rezultata i dobre atmosfere u ekipi. Pobjeda je izvojevana unatoč izostanku ponajboljeg igrača Raguža koji je, utakmicu popratio sa tribina i pritom zabavljao sina Filipa. Čini se da su veliku ulogu u današnjem nastupu odigrali savjeti Nene Vujevića koji posljednjih tjedana sa svojim veteranima sparira ekipi Projektnog, a koji se već dobro opekao na dubrovačkoj družini.

Dubrovčani su se naputovali zbog nastupa na ovom turniru i zbog volje i truda zaslužuju svaku pohvalu. Vjerujem da su zadovoljni postignutim rezultatom i da ćemo ih vidjeti najkasnije dogodine na turniru "ED2009" u još većem broju sa možda ponekom dlakom na glavi manje, ali zato sa proporcionalno oblijim trbuščićima. Zahvaljujem i na suradnji u izradi ovih stranica, možda nam se pošalju još neki zgodni video uradak (primjetili smo kameru).  

 

* * * * * * * *

 

(19. travnja 2008.)

Dvornik zabio penal!  

Nije to stvar koja se stavlja u naslov, to da je Dvornik zabio iz  penala, ali kada od osam zapucanih u raspucavanju nakon neriješenog rezultata u regularnom dijelu susreta između Trogira i Makarske, bude realiziran samo jedan, onda je to udarna vijest dana.

Tragikomično je izgledalo to napucavanje kaznenim udarcima. Voditelji su izabrali svoje najbolje pucače, Trogirani ostaviše svoj najjači adut za kraj, a Makarani odlučiše odmah udriti najjače. Naime, u propozicijama stoji da po tri igrača svake ekipe pucaju penale, pa ako nakon toga rezultat bude neodlučan, nastupa četvrti koji puca do samog kraja. Smjenjivali su se tako loši udarci i odlične obrane vratara dok kao sedmi po redu nije nastupio Dvornik i pogodio prolaz svoje ekipe u polufinale. Prije toga, svoju meč loptu za Makarsku propustio je Topić. Svo to promašivanje možete pogledati i u našoj video sekciji. Prije kaznenih udaraca odigrana je utakmica koja je sama za sebe zanimljiva priča. Najprije su Makarani poveli zgoditkom Igora Gojaka, nakon toga imali još nekoliko zanimljivih akcija. Bude se zatim igrači Trogira i potpuno preokreću rezultat. Dvornik je pritom zabio dva laka komada, treći iz slobodnog udarca dodao Ivković i činilo se tada, priveo utakmicu kraju. Ali, vraćaju se Makarani sa dva zgoditka Jovića, pri čemu je drugi pao iz kaznenog udarca dosuđenog tri minute prije kraja zbog igranja rukom jednog od trogirskih igrača pred svojim golom. I umjesto da Jović postane junakom utakmice, taj su epitet ponijeli Dvornik svojim zgodicima i vratar Janko Ivica svojim obranama kaznenih udaraca. 

Kazneno se pucalo i u utakmici Polapolavaca i Zadrana. Dominirali su Zadrani tijekom cijelog susreta, ali nisu ozbiljnije ugrozili vratara Kokana. S druge strane, ekipa Pola Pola je još jednom pokazala kako zadnja linija previše vuče balun i ne uspjeva kvalitetno uposliti napadače. Sijevali su udarci iz druge linije sa većih udaljenosti, a redovito se igrala poznata kombinacija u kojoj Kokan nabacuje vrlo precizne loptu na glavu Sviličića usidrenog ispred zadarskog gola. Zgoditaka, međutim, nije bilo. Uspjelo je tako Polapolavcima drugi puta na ovom turniru odigrati utakmicu bez golova. Uslijedili su kazneni udarci u kojima su strijelci bili vrlo uspješni, tek su nakon petog penala Zadrani osigurali prolaz dalje.

Ekipa Centra upravljanja odigrala je apsolutno najslabiju svoju utakmicu u kojoj nisu imali gotovo nikakve šanse. Zabilježimo tek gredu Barića i dva-tri poteza Zeljka u prvom dijelu susreta i to bi bilo to. S druge strane, Elektroprijenos prvi igra sve bolje. Nakon prvog zgoditka Gudelja iz slobodnog udarca, utakmica je krenula u jednom smjeru. Lako su poslije toga dolazili u prigode i pravo je čudo što su realizirali samo još dvije situacije. Još jedno razočarenje za ekipu Centra upravljanja, i posljednjeg prošlogodišnjeg polufinalista kojeg više nećemo gledati.

Populistički gledano, veseli nas što je turnir postao toliko neizvjestan da ekipe koje su lani harale ne mogu računati sa dalekim prolazom. Ipak, za neki veći povratak publike na tribine i nekadašnjeg duha ovih igara trebat ćemo izmisliti nešto više. Ostalo je samo još nekoliko utakmica do kraja, samo najbolji još dišu, pa svratite pogledati kako će sve to završiti. Baš me zanima.

 

* * * * * * * *

 

(12. travnja 2008.)

Mirakul u grupi "B"   

Bez obzira na teoretsku mogućnost da ekipe Sinj i Zaštita i mjerenja okončaju svoj nastup na ovogodišnjem turniru već danas ne plasiravši se u četvrtfinale, malo je poznavatelja odnosa snaga među ekipama unutar naše firme davalo toj mogućnosti neku opipljivu vjerovatnost. Još jednom smo se uvjerili da je termin "sigurna oklada" u ovim okvirima gotovo sasvim izumro.

Da stvar bude neobičnija, valja istaknuti kako su i Sinjani i Zaštitari nastupili u kompletnom sastavu, sa svim raspoloživim snagama na svim položajima na terenu. Sinjani su poveli sa svojim jedinim zgoditkom i potom primili četiri od konačno kompletirane ekipe Elektroprijenosa prvog. Gudelj i Avramović čine par presudan za zdravstveno stanje Elektroprijenosa i sasvim ozbiljnu prijetnju Centru upravljanja u četvrtfinalu. Dubrovčani su napravili još veći podvig. Nakon što su gubili sa dva zgoditka razlike i  kada im neriješeni rezultat nije bio dovoljan za prolaz, pronašli su igrače sposobne za najveći preokret otkad moja malenkost prati ovaj turnir. I u prvom poluvremenu, u trenucima kada je Zaštitarima sve polazilo za nogom, kada je Čular topovskim udarcem zatresao dubrovačku mrežu po drugi put, Dubrovčani su imale svoje prigode. Osokoljeni činjenicom da protivnici ne realiziraju svoje prilike, a da su sami relativno brzo dvaput zatresli mrežu, Zaštitari nisu našli za shodno modificirati obranu. U zadnjoj četvrtini utakmice špina se otvorila i na naplatu su došle sve dubrovačke prigode. Najprije je nezgodan udarac Munitića vrataru Šoljanu kliznuo iz ruku, pa se Zadro odlično snašao i glavom izjednačio rezultat, da bi samo tri minute prije kraja Munitić zaokružio preokret svojim drugim zgoditkom. Uslijedili su panični napadi Zaštite, umjesto vratara ušao je šesti igrač, ali iz nekoliko ozbiljnih udaraca nije se dogodilo više ništa. Borbeni Dubrovčani tako u četvrtfinalu idu na zanimljivu ekipu Projektnog, na još jedan susret kojemu su sva tri predznaka realna.

Za prvo mjesto u skupini i relativno lakšeg protivnika u četvrfinalu ekipi Projektnog je trebala pobjeda od minimalno četiri razlike protiv ekipe Mreže. No, s obzirom da su nakon što su se cijeli turnir krpili s igračima, danas nisu ni pojavili, Mrežani su današnji susret izgubili samo sa 3:0, kako stoji u propozicijama. Ekipa Projektnog tako nije imala prigodu napadati prvo mjesto. Organizacijski odbor neće ovaj incident tek tako zaboraviti i ubuduće će obratiti malo više pažnje na prijave ekipa za turnir.

Trogirani su već ranije osigurali prolazak u drugi krug i danas im je bio dovoljan neodlučeni rezultat za osiguranje prvog mjesta. U nešto oslabljenom sastavu, to su i ostvarili, a mladoj ekipi Bajta su pružili poticaj za iduće nastupe.

Tresla se brda, vratio se Sviličić. Vratio se i Kokan na vrata ekipe Pola Pola. U odsustvu Rusijana koji slavi prolaz svoje ekipe u četvrtfinale u dalekoj Kubi, Polapolavci su regrutirali sve svoje vojnike kako bi izbjegli sudbinu Juga, Sinja i Zaštite i mjerenja. Uspješnim pregovorima vratili su Sviličića u svoje redove, a upravo  je Andrej zgusnuo obranu i tako potpuno odsjekao najboljeg strijelca turnira, Makaranina Jovića, od njegovih dodavača Jović je ipak postigao zgoditak (šesti od sedam svoje ekipe u tri utakmice), ali nedovoljno za nešto više od poraza. Polapolavce u četvrtfinalu čekaju Zadrani, a Makarska ide na Trogir.

Četvrtfinale je u subotu 19. travnja, igrat će se u poslijepodnevnim satima.   

 

* * * * * * * *

 

(6. travnja 2008.)

Hop CUP u drugi krug   

Zadrani su se uredno pojavili u Solinu  u dogovorenom terminu kako bi s ekipom Juga "dogovorili" drugog predstavnika grupe "A" u četvrfinalu. Oglušili su se o brojna upozorenja kako se iznimno dio utakmica trećeg kola igra na Gripama. Na sreću, bilo je još dovoljno vremena  za dodatne konzultacije i preseljenja na pravo odredište. U samoj utakmici su nešto jasnije odredili svoj cilj i dominirali protiv nositelja iz svoje skupine. Veći dio utakmice na semaforu je svjetlilo minimalno vodstvo Zadra, nisu Zadrani nikako uspjevali osjetnije naplatiti svoju dominaciju. Jugaši su tek pred sam kraj izjednačili a u stihijskoj završnici nije im se posrećila niti jedna upotrebljiva lopta za preokret. Tako je ekipa Juga nakon dva uzastopna treća mjesta u protekle dvije godine,  u ovogodišnjem izdanju turnira ostala bez četvrfinala.     

Rezultatski jednako zanimljiva, ali znatno dramatičnija, komičnija i uzbudljivija utakmica odigrana je u grupi "D". Favorizirana ekipa Centra upravljanja u utakmicu je krenula sa dvije stative. Konkretniji su bili igrači Elektroprijenosa drugog i vrlo brzo i konkretno odgovorili sa dva pogotka. Umjesto trećeg pogotka koji bi razriješio i utakmicu i situaciju u ovoj skupini, Centar upravljanja pri kraju prvog poluvremena smanjuje rezultat. Zeljko je sa 12-13 metara uhvatio vratara Klarića na krivoj nozi i od stative poslao loptu u mrežu. U drugom poluvremenu se mijenja situacija na terenu. Centar postaje sve dominantniji, a među igračima Elektroprijenosa ponestaje snage što se očitovalo sve češćim nervoznim reakcijama. Ubrzo stiže izjednačenje a potom utakmica ulazi u zonu sumraka. Najprije je Medvidović sa klupe utrčao u teren po loptu s kojom su se djeca zabavljala pored terena. Baš u tom trenutku je u suprotnom smjeru išla kontra Centra upravljanja. Sudar je bio neizbježan, ali na nesreću igrača Elektroprijenosa, na Medvidovića je naletio njihov najkrupniji igrač Ramljak koji se vraćao u obranu. Na oduševljenja publike, Medvidović je završio na podu. Nešto kasnije, Ramljak je ljutit razderao svoju majicu i krenuo u svlačionicu iz koje se više nije vratio na parket. Ubrzo je Carev postigao treći zgoditak za Centar upravljanja, spretno uguravši loptu pored Klarića. Nakon kritike svojih suigrača, Klarić je reagirao burno i pošao za Ramljakom u svlačionicu. Nakon svega, Elektroprijenos je ipak odigrao nekoliko zanimljivih akcija, zatresla se i stativa, ali zgoditaka više nije bilo. Pored svega što se događalo na terenu i brojnih prigovaranja igrača obiju ekipa, neobično je što sudac nije pokazao niti jedan žuti karton.

Ekipa Pripreme je bez borbe dobila susreta protiv ekipe Zakučca, a time i još nekoliko dana vjere u prolazak u četvrtfinale. Saznajemo da su igrači Zakučca opravdano izostali sa susreta, nikakva nesportska predaja zbog dva prijašnja poraza ne dolazi u obzir. 

U subotu će se kompletirati utakmice trećeg kola, a turnir se vraća u svoj Solin.        

 

* * * * * * * *

 

(31. ožujka 2008.)

Sinj na koljenima!   

Sinjanima je jutro u Solinu izgledalo jednako lijepo i sunčano kao i svim ostalim smrtnicima, samo što im se smrklo vrlo rano. Poraz u drugom kolu od reanimirane ekipe Zaštite i mjerenja podsjetio nas je na prošlogodišnje opuštanje koje se na kraju turnira vrlo brzo zaboravilo u slavlju nakon osvajanja turnira ED2007.

Jedini prošlogodišnji posrtaj ekipe Sinja došao je u nevažnom trenutku, kada su već osigurali nastup u idućem kolu. Poigrali su se tada sa sudbinom ekipa Pola Pola i Elektroprijenosa, na štetu potonjih. Polapolavci su tada osigurali prolaz dalje, kasnije se dokazali i opravdano probili do finala.

Sinjani su ove godine u opuštanju otišli korak dalje. Usprkos akademskom petnaestminutnom kašnjenju, započeli su utakmicu protiv motivirane ekipe Zaštite i mjerenja s igračem manje. Brzo su primili zgoditak, netom prije nego što su se kompletirali. No, već je bilo kasno, otišla je baba s kolačima i tu više nije bilo spasa. Pere Bajić vjerovatno ne bi, da je bio s druge strane, dozvolio da protivnička ekipa igra s igračem manje, ali u kategoriji ekipa koje se ne zadovoljavaju s ničim manje od osvajanja turnira, milosti nema. Neno Vujević je naredio svojima maksimalan angažman, po strogim pravilim struke. Ionako su protekla dva tjedna od poraza u prvom kolu Zaštitari proveli u mukama znajući da će im za realnu mogućnost prolaska u četvrtfinale trebati pobjeda protiv aktualnih pobjednika. Da se razumijemo, s obzirom na prikazanu igru ekipe Zaštita i mjerenja možda bi utakmica završila istim ishodom i da su Sinjani bili kompletni, no to ćemo saznati tek ako se ove dvije ekipe ponovno susretnu u finalu (prije ne mogu). Sada su se stvari u grupi "B" malkice zakomplicirale, s obzirom da sve ekipe u posljednje kolo ulaze sa tri boda. Dubrovčani su pregrmili debitantsku pristojnost i u drugom nastupu pokazali da ne putuju iz daleka samo radi zabave. Organizacijski se razlikuju od ostalih ekipa, vođeni i paženi Željkom Batinovićem koji je cijeli susret proveo držeći u ruci čudotvorni sprej. Momčad je brojna pa ćemo morati i zapisnike zbog njih mijenjati, da stanu sva imena. Pa je i Boro Avramović u mijenjanju strana nakon prvog poluvremena dobacio zapisničkom stolu: "Zar je došao cijeli Elektrojug?"  Zabilježimo i da smo se u potrazi za najstarijim natjecateljem zaustavili na odličnom vrataru među dubrovačkim vratnicama, Antun Pikunić je izbrojao 61. Nećemo provjeravati.

Ekipa Projektnog se ozbiljno kandidirala za najveće iznenađenje ovogodišnjeg turnira odigravši neodlučeno sa Centrom upravljanja. Neodlučeno su slavili kao pobjedu, očekivano, s obzirom da su prvi teoretski osigurali prolaz dalje. Mlađahnoj ekipe se pridružio i Nikša Laušić koji je prvi nastup ekipe otpratio s tribina. Centar upravljanja očekuje teška utakmica u trećem kolu. U drugoj utakmici ove grupe ekipa Elektroprijenosa drugog se okupila u nešto jačem sastavu nego u prvom kolu i bez problema pokidala Mrežu. Neki svjedoci su se kleli da su u utakmici sreli jednog tipa užasno sličnog voditelju ekipe Zaštite i mjerenja. Opet debelom dekom pravnih propisa pokriven, Voditelj se nastupom za Mrežu zapleo u mrežu moralnih dvojbi. Je li riječ o moralnoj prostituciji, u moru moralnih dvojbi oko sumnjivih transfera među ekipama naše firme, procjenite sami. Neki žuti portali iskopali su i "pravi" razlog nastupa Nene Vujevića  za Mrežu. Naime, želio se iz prve ruke uvjeriti u kvalitete mladog Vidića koji je sve nezadovoljniji neozbiljnošću svoje ekipe i koji bi u nekom od slijedećih turnira želio nastupiti za ekipu iz "lige petice". Ekipa Zaštita i mjerenja uvijek je bila otvorena za kvalitetna pojačanja.

Zadrani su potvrdili da su turnir shvatili ozbiljno i doveli snažnu ekipu. U vrlo jakoj grupi "A" do zadnjeg trenutka će se voditi velika borba za prolaz dalje. Trogirani su očitali pravu lekciju oslabljenoj ekipi Juga i poslali snažnu poruku konkurenciji.

Polapolavci su teškom mukom preokrenuli rezultat protiv Zakučca. To nas je još jednom primoralo na listanje starih zapisa u kojima smo našli da su u prošlogodišnjem pohodu na finale u početna dva susreta odigrali neodlučeno (a onda ponizili Sinjane u već opisanim okolnostima). Bez obzira na gubitak vratara Kokana, glavni problem je, čini se, u napadačkim akcijama. A Kokan, ako i ozdravi tijekom turnira, teško će opet na vrata pored raspoloženog Ćipe. Makarani su na krilima trenutno najboljeg strijelaca turnira Romea Jovića ostvarili i drugu pobjedu i time nakon dva kola ostali jedini sa maksimalnim učinkom. Jović je prohujao kroz obranu Pripreme, povremeno zaustavljan i alternativnim načinima obrane. Jovićevi suigrači počesto su majstorije svog suigrača promatrali sa uredne distance, sa svoje polovice terena, ali u presudnim trenucima ga opskrbljivali kvalitetnim dodavanjima. Valja pohvaliti Makarane i njihovog duhovnog vođu Peru Vrkaša na pozitivnoj atmosferi koju su unijeli u ovaj turnir, a da pritom nisu zanemarili rezultatski aspekt.     

Iduće kolo se igra u subotu i nedjelju na privremenoj lokaciji - dvorana na Gripama.

 

* * * * * * * *

(15. ožujka 2008)

Hitna pomoć u Bilankuši! 

 

U sjeni teške ozlijede vratara ekipe "Pola Pola" Marija Kokana koji je u ranoj fazi prve utakmice dana u nespretnom sudaru sa protivničkim napadačem bio primoran potražiti medicinsku pomoć svoje supruge liječnice i njene ekipe, odigrano je preostalih pet susreta prvog kola turnira "ED2008". Kako nam je sam Mario javio, ozljeda nije tako ozbiljna kako se u prvi čas mislilo, kada nije mogao pomaknuti nogu. Ukliješten je živac zbog čega je mišiće ispod koljena uhvatio grč. Urgirali su liječnici (kiropraktičari) i Mario je već na svojim nogama. Slijedi oporavak.

Kokanova ozlijeda potaknula nas je još jednom na razmišljanje o smislu ovog turnira. Grupa amatera okupila se u 17 ekipa ne bi li među sobom pronašli najbolju. Pod svaku cijenu? Mnogi će odlučno reći: Nikako! Neki će to stvarno i misliti, a neki će se samo deklarativno pridružiti toj grupi mislilaca, ali će na terenu izgarati do zadnjeg atoma snage i čovječnosti. I ne samo prema protivniku, nego i prema suigraču (verbalno), ali što je možda i najopasnije - i prema sebi. Neki od igrača koji barem dvaput tjedno obave neku vrstu jednostavne rekreacije u ovom, ali i u drugim sportovima svrstavaju sebe u spremne i jake. Vjerovatno su spremniji od onih koji nisu od prošlog turnira oznojili svoje majice, ali je prilično redikulozno svrstavati se u rang profesionalaca koji treniraju 6 puta tjedno po 4-5 sati. Dodamo li tome i godine prosjek kojih među HEP-ovim nogometašima znatno nadmašuje onaj aktivnih sportaša, pa i pretvrdi parket kao podlogu stvorenu za udarce, teško je pobjeći od zla. To nije samo teorija, već u praksi pokazana činjenica od koje možemo bježati brže nego što nojevi zabijaju glavu u pijesak, ali joj pobjeći - nećemo. U svakoj ekipi ima poneko kojeg bi se doktori u isti mah za sva vremena odrekli da saznaju ne samo da još povremeno tamburaju onu okruglu i kožnu napast, nego da i trčkaraju po našem Marjanu. A broj onih koji su od malog baluna završili na ozbiljnim bolovanjima (bolovanje znači izbivanje s radnog mjesta), toliko ozbiljnim da ni uz svoju najgoru volju fizički više ne mogu igrati, upravo je tragično nevjerojatan. Da parafraziram jednog američkog dokumentaristu, jesmo li toliko ludi za nogometom, ili smo samo ludi?

Očekujete li da vam nakog svega ponudim rješenje ovog problema? Nemojte, jer ga nema. Niti možemo očekivati da svi budemo profesionalno odgovorni i fizički spremni za napore, niti možemo utjecati na protivnika toliko da budemo sigurni da nas neće polomiti, a bome, niti možemo igrati balun tako da bježimo baš od svakog duela. Dakle, možemo se pomoliti, ili odustati.

Sportski gledano, današnji dan u školskoj dvorani u Bilankuši iznjedrio je nekoliko neobičnih ostvarenja. Zaronivši u povijest turnira unatrag tri godine, od kada je turnir preselio u Dugopolje, nisam naišao na utakmicu koja je završila bez pogodaka. U tom periodu, a vjerujem i mnogo prije, nije se dogodilo da trofejna ekipa Zaštita i mjerenja (kako god se zvala) ne postigne zgoditak. Nije se dogodilo ni da neka ekipa putuje tri sata od mjesta boravišta do mjesta održavanja turnira kao danas ekipa Dubrovnika. I onda im za dobro jutro u podne smjeste za protivnika aktualnog osvajača turnira. Ne brinite, Dubrovčani, to što vas je danas snašlo, to je najbolje što imamo. Osim Sinja, raspoloženi su danas bili vječni favoriti iz Centra upravljanja, pa se nekako čini da će se svi ostali boriti za preostala dva mjesta u polufinalu. No, nećemo suditi o turniru prema prvim utakmicama, pričekajmo radije iduće nastupe.

Ajte, izvadite molitvenike i stojte mi dobro.