Neobična ideja, da se jedna utakmica turnira odigra u Unešiću u
početku je izgledala kao besmislica, ali se onda pretvorila u zanimljivu
predstavu koja je onkraj granice regularnih uvjeta konačno i odigrana u
zakazanom terminu. Na betonskom terenu pored legendarnog stadiona NK "Zagora"
na kojem su nedavno gostovali Osijek i Dinamo, pored livade na
kojoj je postavljen šator u kojem su ugošćeni Zdravko Mamić i ekipa, i točno na
mjestu na kojem je tada postavljena dodatna montažna tribina, u
vjerovatno najlošijim uvjetima u desetgodišnjoj povijesti ovog turnira,
u povijesnom okršaju sudarile su se dvije legendarne ekipe. Finale prije
(četvrt)finala, mada su se dvije ekipe borile (a treća se nadala) tek za jedno preostalo mjesto među
osam najboljih. No, i u takvim neobičnim uvjetima, u kišom izlokvanom
terenu, pod kišnim kapima i na iznimno klizavoj podlozi (posebno u
kaznenim prostorima) odigrana je poštena, borbena i kvalitetna
utakmica u kojoj je pobijedio apsolutno bolji protivnik. Neizvjesnost je
trajala do prvog i malo nakon toga drugog zgoditka Zaštite postignutih polovinom drugog poluvremena. Podsjećam, minimalan poraz
Zaštitu bi izbacio iz četvrtfinala, a sa dva postignuta zgoditka
smjeli su primiti još tri bez opasnosti od ispadanja. Uslijedila su dva
autogola u mreži Zaštite, izjednačenje, ali to je sve što
su igrači Centra upravljanja uspjeli izboriti. Konačno su
uslijedile dvije kontre i imaginarni semafor je pokazao konačnih 4:2.
Reformirana Zaštita sa novim
voditeljem i hrpom novozaposlenih napadača iz vlastitog pogona zaslužuje
mjesto među osmoricom ovog turnira (a možda i među manje, što god
Trogirani mislili o tome), ali bi tamo u nekom drugom ždrijebu svoje
mjesto mogle vrlo lako naći i preostale dvije ekipe iz ove grupe. Ekipa
Centra upravljanja je ove godine povezala svoje dvije najveće
"sramote" od kako je turnira, prevelik poraz od Zadra i ovaj
unešićki od najljućeg protivnika, ali moramo priznati da su na momente u
Unešiću pokazali znatno više od toga. Djelomično, ali samo
toliko, mogu opravdanje pronaći u ozlijedama važnih igrača. No da to
nije ključan element pokazuje i činjenica da su odigravanje utakmice u
kojem ne postoji doping kontrola iskoristili do maksimuma. Navodno su
izaslanici MOK-a sa najmodernijim krvnim testovima zapeli u Perkoviću.
Ekipa Mreže je nakon prošlogodišnjeg debakla sa kvorumom igrača
ove godine sastavila ambicioznu i potentnu momčad spremnu svakome
zagorčati život. Nedostajalo je malo sreće, rekli bismo i ponešto
iskustva u presudnim trenucima. Čuvajte ih se dogodine.
Pravo
je čudo što se nitko od igrača nije u klizavim uvjetima ozlijedio, pa
su svi s oduševljenjem dočekali posljednji zvižduk suca Petričevića.Druženje
ekipa i gostiju nastavljeno je u unešićkom domu
kulture, uz sir, janjetinu i kapulicu mladu. Djelić atmosfere uz hit
večeri u pozadini možete osjetiti u našoj
fotozagori. Igrač dana svakako je
Ivo Čular, višegodišnji obrambeni bedem ekipe Zaštite i mjerenja. Unešićanin
zaposlen u našoj ispostavi u Drnišu, nekadašnji igrač već
spomenute "Zagore", na domaćem terenu sveprisutan i efikasan.
Zabijao je i svojima i protivnicima a poslije se pokazao i kao odličan
domaćin, konobar, kuhar, pjevač, zabavljač... svaka bi ga majka za zeta
poželjela.
Palac gore za ideju,
organizaciju i realizaciju !! |